уторак, 21. јануар 2014.

E, moj Čajkovski...

Povodom  meni gnusne zabrane komentarisanja na B92 blogu rešio sam da im popljujem redom sve njihove VIP blogere. Ne redu je izvesni homoseksualac Jaril . Čajkovski je njegov isto kao što je Kosovo moje. On tvrdi da je svaki čovek važan, što očigledno nije istina jer on ima VIP status i može tamo da kenja koliko hoće. Trebao je da napiše, svaki čovek je važan, ali su neki vrlo važni ili mnogo važniji. Kako sam utvrdio da je peder? Čajkovski je bio peder, a on piše: E, moj Čajkovski... (topli brate). Takvu muziku vole kvazi intelektulci i matori homoseksualci. Mladi homići više vole elektro šokove nego muziku za sahrane. Po tome zaključujem da Jarli ima više od 50 godina. Kaže Jarli:
Е, мој Чајковски, натерао те је да целог живота живиш у страху. Присиљавао те да заробиш своју способност да волиш. Довео те до ивице колапса угуравши те у брак са погрешном особом. Намерио се да уништи твој дух. Твој народ.
Колико је година прошло пре него што смо добили прилику да сазнамо да су те убили?
Čajkovski je bio sklon samoubistvu i bio je kukavica, a kukavice ionako ceo život provedu u strahu. Dokaz da je bio kukavica je sam čin njegovog prvog pokušaja samoubistva, jer se nadao da će umreti od kasnije upale pluća a ne od samog skoka u reku i davljenja. Razlog samoubistva je bio taj, da se izazim u Jarilovom duhu, što ga je narod prisiljavao da zaboravi svoju sposobnost da voli muški čmar i doveo ga do ivice kolapsa uguravši ga u normalan brak sa ženom. Zapavo glupo je optuživati narod za njegovu nesreću, jer svi su ljudi patnici koji se prilagođavaju većini i Čajkovski je sam odlučio da se oženi sa prvom koja ga hoće da bi se priklonio duhu Ruskog naroda koji je i dan danas homofobičan. To što ga je možda neko i ubio nije ni čudno jer je imao ljubavnika koji je bio carev srodnik, a upozorili su ga lepo da ne gura kitu tamo gde joj nije mesto.
    Ne bih se začudio da je Jaril zapravo Jovan Ćirilov, VIP matori homić. E, moj Čmarile...

понедељак, 20. јануар 2014.

HOĆE LI DRŽAVA UBITI JOŠ JEDNO DETE?

Svojevremeno mi je B92 zabranio komentare na njihovom blog servisu. Verovao sam u njihovo poštenje, mada mi nisu dozvolili da pišem svoj blog već samo da komentarišem. Nekome se nisu svideli moji komentari pa su mi onemogućili dalje komentarisanje bez ikakvog obrazloženja. Tamo je glavna pičoka među blogerima  Jelica Greganović.  
Kakav patetičan naslov. Država ne može ubiti, sve i da hoće. Naslov napisan velikim slovima, kao, ona je iznervirana. Naravno da me ne zanima šta je napisala, posle ovakvog naslova, gubim volju za čitanjem.
 "Svake godine Jevreji
„razapinju dete na krst", a da bi krv
bila delotvorna, „dete mora da
umre na mukama"."
Citat iz knjige Hitlerov Papa - Tajna Istorija Pija XII - Džon Kronvel. Jevreji su to radili još dok nisu imali svoju državu. To znači da krivicu treba baciti na narod, ali Jelica nema savesti da napiše HOĆE LI SRBI UBITI JOŠ JEDNO DETE.

Sašao nad Pakao

"Nakon smrti, Isus je sašao nad pakao, oslobodio pravednike i otvorio im vrata neba." Pakleni pravednici.  Saština života.

четвртак, 16. јануар 2014.