недеља, 4. октобар 2015.

Loš Otac

Tražim Boga ili bogove kroz snove ali mi ne dolaze. Možda su i došli ali ih ne prepoznajem. Ne mogu ceo san da zapamzim, pamtim kratke delove, kao što je moj otac sa pomerenim uvetom, nekako rascepljenim iz koga viri bela vata, dok sam se pokušavao da se setim njegovog izraza lica setih se da stojimo u kuhinji. Nešto se ružno dešavalo, a kada njega sanjam uvek mi je neprijateljski nastrojen. Uvek se svađamo ili borimo do smrti. I na javi mi je figura zločinca koji me fizičko zlostavljao ali više nije u stanju da mi komanduje jer nisam više dete.
  Čitam Jungovu knjigu, Čovjek i NJEGOVI Simboli i naiđem na strani 82 rečenicu: Uzrečica <Što se hoće to si i može> praznovjerica je modernog čovjeka. Čovek ne Može ono Što Hoće je naslov moga posta iz prošlosti i uvek mi je drago kada vidim da se moje razmišljanje podudari sa idejom velikiog uma.

Нема коментара:

Постави коментар