45 minuta sedim u polu svesnom stanju i gledam u Djelica. TV je utisan,
jedva se cuje glas,tu cinjenicu shvatam tek kada mi mati rece da pojacam
TV. Vec sam debelo zasao u krizu i misli su mi u totalnom haosu, krenem
nesto da uradim a na pola puta radim nesto sasvim trece zaboravljajuci
sta sam hteo na pocetku. Radnje koje treba da izvedem su sasvim
jednostavne, sakupljanje praznih flasica (6 komada), skidanje cepova sa
njih, pozivanje taxija, uzimanje novca i izlazak iz stana. Danas sam
zaboravio novac ali sam se na svu srecu setio na samim vratima lifta.
U taxiju uvek cutim. Retki su trenutci kada nesto progovorim a i sta reci? Ili je toplo ili je hladno ili je guzva ili neko ne zna da vozi pa slede psovke, najbolje je ne ometati vozaca. Svojevremeno je na TV-u isla emisija "Poznati voze" ili tako nekako, gde su politicari, glumci, pevaci besplatno vozili ljude taxijem i za to vreme pricali sa njima. Pod uticajem te emisije taxisti su postali brbljivi i stalno nesto zapitkivali ali srecom ta emisija ne ide vise pa me vozaci vise ne gnjave.
Malo je falilo da nagazimo 3 narkomana koji su isli iz metadonskog centra po sred puta kao da idu po pesackoj stazi. Klinci osamuceni od Metadona hodaju kao da nisu sa ove planete i kao da je citav svet samo za njih stvoren. Jos ne shvataju kakav ih Pakao ceka ako dozive moje godine a takvi su retki medju narkomanskom populacijom. Prosek zivota jednog narkomana je oko 30 godina a 40 je vec duboka starost. ne znam ni jednog ovisnika o opijatima koji je presao 50.
Dolazim do saltera i nervozno vadim prazne boce koje pocinju da se kotrljaju svaka na svoju stranu. Radnik u belome mantilu mi saopstava kako cu morati da sacekam malo i zatvara mi salter ispred nosa. Nije prvi put da mi kaze da moram da cekam i ponekad mi se cini da samo meni to radi jer se ne bunim. Pogledam malo bolje kroz salter i vidim da je licno Penisni Vrac dosao i svi pogledi su uprti u njega. On jedini sedi a ostali radnici su napravili krug oko njega. Vidim da je radnik koji mi je zatvorio salter zapalio cigaretu sto znaci da cu morati da sacekam da popusi. Inace taj radnik mnogo vodi racuna o higijeni i opominje narkomane da ne puse i ne pljuju okolo dok cekaju Metadon a on licno je zapalio cigaretu u sred ordinacije. Mora da je i Penisni Vrac zapalio cigaretu pa se ovaj osokolio i poveo njegovim primerom. Kroz zatvoren salter cujem da pricaju o svojoj sigurnosti i da treba podici nekakvu ogradu ili tako nesto koja ce ih stititi od agresivnih narkomana.
Poceli su da pristizu pacijenti i stvara se red. Na ulaznim vratima pise da je u prostoriji za izdavanje Metadona dozvoljeno da bude samo jedna osoba i da ostali moraju da sacekaju napolju dok se ne zavrsi izdavanje leka ali to pravilo se ne postuje.
Ulazi jedan mladi pacijent sa naocarima za sunce i preko moga ramena lupa na prozor vicuci da mu treba karton i da ga doktorka ceka. Radnik se okrece prema nama povlaci dim cigarete i okrece glavu ponovo prema Penisnom Vracu kao da se nista ne desava. Ne volim takve agresivne ispade pacijenata i saopstavam mu da i mene ceka taxi. Nasrtljivac mi kaze da im lupam na prozor i to saopstim. Rekoh mu da oni vrlo dobro znaju da me taxi ceka i da sam im to rekao vec mnogo puta, briga njih sto sam u polukrizi i sto me taxi ceka, kao da su namerno hteli da provociraju i da Penisnom Vracu pokazu kako su narkomani agresivni i nevaspitani. Momak ponovo udara sakom o prozor zahtevajuci karton ponavljajuci kako ga ceka doktorka. Ovaga puta je nevaspitanost pobedila i pusac mu otvara salter pruzajuci karton a zatim ga ponovo zatvara kao da ja ne postojim. Mozda sam i ja trebao da nastupim sakom u prozor jer placam to cekanje taxisti ali to jednostavno nije moj stil. Da sam mladji mozda bih i ja lupao ali sam odavno shvatio da zurba ne vodi brze cilju vec nasuprot. Postoji nekakva nevidljiva sila koju mogu nazvati Pravdom a koja onemogucava nasrtljivce da lako dodju do svoga cilja. Ta sila je skrivena duboko u nama i deluje nesvesno tako sto nas kaznjava na razne nacine sa zadrskom svaki put kada radimo neposteno i nece samo nasrtljivac biti kaznjen vec i onaj radnik koji se tako arogantno postavio prema pacijentima sa cigaretom u ustima.
Na kontrolu nisam otisao i Flunirin sam prestao da pijem jer sam otkrio uzrok svojih problema. Boce koje donosim su izradjene od plastike i nisam ih menjao tri godine jer ih nema u slobodnoj prodaji. Te boce koje sam nosio dala mi je apoteka iz svoga skladista koje je namenjeno za internu upotrebu. Boce su bile uzasno prljave i mogu misliti sta je sve bilo na zidovima flasica u kojima su stojali razni slatki sokovi pomesani sa uljanim Metadonom. Ta prljavstina je bila uzrok promene sastava Metadona tako je postajao znatno oslabljen posle nekoliko dana boravka u takvim bocama. Dobijanjem novih boca moja situacija se znatno poboljsala i vise ne osecam potrebu za promenom. Trebalo bi da odem na kontrolu i da saopstim mojoj doktorici sta sam otkrio i najradije bih to ucinio telefonom ali ne vredi jer njima treba moj urin kako bi mogli da me kontrolisu. Cela ta situacija je prilicno ponizavajuca po mene i ne zelim da me kontrolisu na svake dve nedelje. Najgore je sto mora da me neko posmatra dok pisam da ne bi poturio tudju mokracu. Mozda neko i voli da pokazuje svoj polni organ drugim ljudima ali to nije moj slucaj.
U taxiju uvek cutim. Retki su trenutci kada nesto progovorim a i sta reci? Ili je toplo ili je hladno ili je guzva ili neko ne zna da vozi pa slede psovke, najbolje je ne ometati vozaca. Svojevremeno je na TV-u isla emisija "Poznati voze" ili tako nekako, gde su politicari, glumci, pevaci besplatno vozili ljude taxijem i za to vreme pricali sa njima. Pod uticajem te emisije taxisti su postali brbljivi i stalno nesto zapitkivali ali srecom ta emisija ne ide vise pa me vozaci vise ne gnjave.
Malo je falilo da nagazimo 3 narkomana koji su isli iz metadonskog centra po sred puta kao da idu po pesackoj stazi. Klinci osamuceni od Metadona hodaju kao da nisu sa ove planete i kao da je citav svet samo za njih stvoren. Jos ne shvataju kakav ih Pakao ceka ako dozive moje godine a takvi su retki medju narkomanskom populacijom. Prosek zivota jednog narkomana je oko 30 godina a 40 je vec duboka starost. ne znam ni jednog ovisnika o opijatima koji je presao 50.
Dolazim do saltera i nervozno vadim prazne boce koje pocinju da se kotrljaju svaka na svoju stranu. Radnik u belome mantilu mi saopstava kako cu morati da sacekam malo i zatvara mi salter ispred nosa. Nije prvi put da mi kaze da moram da cekam i ponekad mi se cini da samo meni to radi jer se ne bunim. Pogledam malo bolje kroz salter i vidim da je licno Penisni Vrac dosao i svi pogledi su uprti u njega. On jedini sedi a ostali radnici su napravili krug oko njega. Vidim da je radnik koji mi je zatvorio salter zapalio cigaretu sto znaci da cu morati da sacekam da popusi. Inace taj radnik mnogo vodi racuna o higijeni i opominje narkomane da ne puse i ne pljuju okolo dok cekaju Metadon a on licno je zapalio cigaretu u sred ordinacije. Mora da je i Penisni Vrac zapalio cigaretu pa se ovaj osokolio i poveo njegovim primerom. Kroz zatvoren salter cujem da pricaju o svojoj sigurnosti i da treba podici nekakvu ogradu ili tako nesto koja ce ih stititi od agresivnih narkomana.
Poceli su da pristizu pacijenti i stvara se red. Na ulaznim vratima pise da je u prostoriji za izdavanje Metadona dozvoljeno da bude samo jedna osoba i da ostali moraju da sacekaju napolju dok se ne zavrsi izdavanje leka ali to pravilo se ne postuje.
Ulazi jedan mladi pacijent sa naocarima za sunce i preko moga ramena lupa na prozor vicuci da mu treba karton i da ga doktorka ceka. Radnik se okrece prema nama povlaci dim cigarete i okrece glavu ponovo prema Penisnom Vracu kao da se nista ne desava. Ne volim takve agresivne ispade pacijenata i saopstavam mu da i mene ceka taxi. Nasrtljivac mi kaze da im lupam na prozor i to saopstim. Rekoh mu da oni vrlo dobro znaju da me taxi ceka i da sam im to rekao vec mnogo puta, briga njih sto sam u polukrizi i sto me taxi ceka, kao da su namerno hteli da provociraju i da Penisnom Vracu pokazu kako su narkomani agresivni i nevaspitani. Momak ponovo udara sakom o prozor zahtevajuci karton ponavljajuci kako ga ceka doktorka. Ovaga puta je nevaspitanost pobedila i pusac mu otvara salter pruzajuci karton a zatim ga ponovo zatvara kao da ja ne postojim. Mozda sam i ja trebao da nastupim sakom u prozor jer placam to cekanje taxisti ali to jednostavno nije moj stil. Da sam mladji mozda bih i ja lupao ali sam odavno shvatio da zurba ne vodi brze cilju vec nasuprot. Postoji nekakva nevidljiva sila koju mogu nazvati Pravdom a koja onemogucava nasrtljivce da lako dodju do svoga cilja. Ta sila je skrivena duboko u nama i deluje nesvesno tako sto nas kaznjava na razne nacine sa zadrskom svaki put kada radimo neposteno i nece samo nasrtljivac biti kaznjen vec i onaj radnik koji se tako arogantno postavio prema pacijentima sa cigaretom u ustima.
Na kontrolu nisam otisao i Flunirin sam prestao da pijem jer sam otkrio uzrok svojih problema. Boce koje donosim su izradjene od plastike i nisam ih menjao tri godine jer ih nema u slobodnoj prodaji. Te boce koje sam nosio dala mi je apoteka iz svoga skladista koje je namenjeno za internu upotrebu. Boce su bile uzasno prljave i mogu misliti sta je sve bilo na zidovima flasica u kojima su stojali razni slatki sokovi pomesani sa uljanim Metadonom. Ta prljavstina je bila uzrok promene sastava Metadona tako je postajao znatno oslabljen posle nekoliko dana boravka u takvim bocama. Dobijanjem novih boca moja situacija se znatno poboljsala i vise ne osecam potrebu za promenom. Trebalo bi da odem na kontrolu i da saopstim mojoj doktorici sta sam otkrio i najradije bih to ucinio telefonom ali ne vredi jer njima treba moj urin kako bi mogli da me kontrolisu. Cela ta situacija je prilicno ponizavajuca po mene i ne zelim da me kontrolisu na svake dve nedelje. Najgore je sto mora da me neko posmatra dok pisam da ne bi poturio tudju mokracu. Mozda neko i voli da pokazuje svoj polni organ drugim ljudima ali to nije moj slucaj.
Нема коментара:
Постави коментар